|
|
|
Povijest Dubrovnika
|
|
|
Dubrovnik je nastao oko 700 god. na najzapadnijem dijelu danasnjeg grada na
jednom kamenitom otocicu koji je na vanjskoj strani prema moru bio vrlo strm,
dok je prema kopnu bio blago nagnut. Slaveni i Avari u svom pohodu iz Podunavlja
prema jugu razaraju grad Epidaurum, danasnji Cavtat, a Romansko stanovnistvo koje
bjezi, sklanja se na tom malom otocicu gdje osniva svoj novi grad.
|
Car Konstantin VII Porfirogenet (905-959), u svom De Administrando imperio, opisuje sve
narode carstva kao i narode koje granice sa carstvom ukljucujuci Juzne Slavene, njihovu
povijest kao i povijest gradova na tim podrucjima. Prema Porfirogenetovu je najstariji naziv za Dubrovnik bio
Lausion koji je nastao od grcke rijeci Lau koja znaci strm. Vremenom L se pretvorio
u R i od toga je nastalo Rausion pa latinski Ragusium. Poznate su i varijante:
Rausium, Racusium, Rausa, Ragusa, Racusa. U buli Pape Benedikta VIII upucenoj 1022 god.
dubrovackom nadbiskupu nalazimo naziv Labusedi koji potjece iz latinske rijeci
labes - strm, slicno grckom izvoru. Od grckog su dakle nastala imena Lausion i Rausion a
od latinskih Labusa i Labusedi.
Nakon sto su Slaveni istjerali stanovnike Epidaurusa nastanili su se tamo kao i na kopno
preko puta novog naselja na hridini, na zemlji obrasloj gustom hrastovom sumom. Kako se
kod Slavena hrast zvao dub od toga je najvjerojatnije i nastalo ime naselja Dubrovnik.
Vremenom je romansko naselje na morskoj hridini uspostavilo dobre odnose sa slavenskim
stanovinstvom na kopnu i zasipavanjem morskog prostora izmedu kopna i otocica dva su se
naselja spojila. U daljnjem razvitku dva su se naroda asimilirala i spojila. Kako su
Slaveni brojcano nadjacali Romane dva su naselja dobila zajednicko ime Dubrovnik.
Naziv Dubrovcani pojavljuje se prvi put u povelji bosanskog Kulina bana iz 1189 god.
a ime Dubrovnik u povelji srpskog zupana Stefana iz 1215.
Ima doduse i ranijih izvora sacuvanih u kasnijim prijepisima: Milecije u XI st.
kaze da se Ragusa slavenski naziva Dubrovnik po Dubravi jer je grad nastao u kraju koji
je bio dubrava. To isto se spominje u Ljetopisu popa Dukljanina (polovica XII og st.)
premda je izvor slavenske rijeci drukciji. (Vergatum koje na latinskom znaci prut, siba,
dakle sibljak koje bi na slavenskom bila Dubrava). Vergatum se spominje u dubrovackom
statutu od 1272 god. ali se odnosi na danasnji Brgat.
|
|
|
|
|
|
Vise od 100 000 slika nasih smjestaja.
